Rakija u kućnoj medicini: kako su je naši stari koristili kao narodni lijek

Rakija u kućnoj medicini: tradicionalna upotreba

Rakija nije samo žestoko piće za nazdravljanje – u tradicionalnoj narodnoj medicini ona ima gotovo magijski status lijeka za sve. Još su naše bake i djedovi držali bocu domaće rakije pri ruci, kao obavezni dio kućne apoteke. Od prehlade do probavnih tegoba, rakija se desetljećima, ako ne i stoljećima, koristila za ublažavanje raznih zdravstvenih problema. Naravno, govorimo o umjerenim količinama i često o vanjskoj primjeni, ali upravo ta višenamjenska uloga rakije čini važan dio naše kulturne i životne tradicije.

U vrijeme kada ljekarne nisu bile dostupne, a liječnik se rijetko viđao, ljudi su se oslanjali na ono što su imali kod kuće. Rakija je bila uvijek pri ruci – u kredencu, podrumu ili špajzi – i koristila se za sve, od dezinfekcije rana do grijanja tijela u hladnim zimskim noćima.

Rakija kao narodni lijek za sve

U mnogim krajevima postoji izreka: „Popij jednu rakijicu – bit će ti bolje!“ Možda zvuči šaljivo, ali iza toga stoji generacijsko iskustvo i duboko ukorijenjeno vjerovanje u snagu domaće rakije. Narodna medicina na ovim prostorima držala je da za bol u želucu, prehladu, gripu i slične tegobe nema boljeg lijeka od rakije. Vjerovalo se da čašica dobre domaće rakije „ubija sve bakterije i viruse“ u tijelu.

Zato se rakija preporučivala već kod prvih znakova bolesti – bilo kao kratki gutljaj za „dezinfekciju grla“, bilo u obliku toplog napitka poput kuhane rakije. Ljudi su vjerovali da rakija „pokrene krv“, ugrije tijelo i pomogne organizmu da se sam izbori s bolešću.

Stariji ljudi rado će reći da rakija grije iznutra i izvana. Osim što se pila u malim dozama kao prirodni lijek, rakija se često koristila i za vanjsku primjenu. Masaža rakijom utrljanom u kožu koristila se za poboljšanje cirkulacije i ublažavanje bolova u mišićima. Rakijom se mogla dezinficirati rana kada nije bilo pravog antiseptika, a kod zubobolje je žestoka lozovača znala utrnuti bol bolje od bilo kojeg kućnog lijeka.

Zbog svega toga, rakija se smatrala prvim lijekom pri ruci – prirodnim antiseptikom, analgetikom i sredstvom za grijanje tijela.

Naravno, danas znamo da pretjerivanje s alkoholom nije zdravo. Ipak, umjerena konzumacija – jedna do dvije male čašice – nekim je istraživanjima povezana s određenim povoljnim učincima na cirkulaciju i krvožilni sustav. Ključna riječ je, kao i uvijek, umjerenost. U narodnoj upotrebi rakija je bila lijek, ali u malim količinama. Svaka pretjerana konzumacija poništava moguće dobrobiti i postaje štetna.

Topli lijek za prehladu i gripu

Kad nas uhvate prehlada ili gripa, često posežemo za medom, limunom i čajevima. No, naši stari bi tu gotovo uvijek dodali – rakiju. Rakija kod prehlade imala je dvostruku ulogu: iznutra je pomagala zagrijati tijelo i potaknuti znojenje, a izvana se koristila za snižavanje temperature.

Jedan od najpoznatijih narodnih recepata bila je kuhana rakija – rakija zagrijana sa šećerom, a ponekad i s malo papra. Pila se topla, najčešće navečer prije spavanja. Govorilo se da „iz znoja izbaci bolest“ i ugrije kosti u hladnim zimskim noćima.

Rakija je često bila i sastojak domaćih pripravaka protiv kašlja. Žlica meda pomiješana s malo rakije i nekoliko kapi propolisa služila je kao prirodni lijek za grlobolju. Topli biljni čaj uz žličicu rakije bila je „baka verzija lijeka“ za upalu grla – spoj ljekovitog bilja i alkohola koji je trebao dezinficirati grlo i ublažiti bol.

Narodna predaja tvrdila je da rakija učinkovito dezinficira grlo i usta, pa se koristila i za ispiranje kod zubobolje ili upala desni.

Još jedan zanimljiv običaj iz kućne apoteke bilo je korištenje rakije za snižavanje temperature. Alkohol hladi kožu isparavanjem, pa su se često stavljali oblozi od rakije. Pamučna krpa ili čarape natopljene rakijom omotavale su se oko nogu bolesnika s visokom temperaturom. Ti „rakijski oblozi“ pomagali su izvući toplinu iz tijela i sniziti vrućicu.

Slično tome, masaža rakijom – ponekad pomiješanom s malo tople vode ili ulja – koristila se kod djece i odraslih za rashlađivanje tijela. Miris možda nije bio ugodan, ali učinak se smatrao učinkovitim.

Masaža rakijom i oblozi

Vanjska primjena rakije bila je često čak važnija od ispijanja. Kod bolova u mišićima i zglobovima, osobito kod reumatskih tegoba, rakija je služila kao prirodno sredstvo za masažu. Utrljavanje rakije u bolno mjesto poticalo je cirkulaciju i stvaralo osjećaj topline, što je ublažavalo ukočenost i bol.

Stariji ljudi s artritisom često su govorili da ništa ne grije bolne zglobove kao domaća rakija utrljana u koljena ili križa. Kod bolova u leđima posebno se cijenila travarica, ponekad pomiješana s pelinom, za masažu leđa. Kombinacija alkohola i ljekovitog bilja djelovala je opuštajuće na mišiće i živce.

Rakija se koristila i za razne obloge. Kod upale grla, oblog od mlake rakije stavljao se oko vrata. Kod glavobolje, rakija se znala utrljati u sljepoočnice ili staviti oblog na čelo. Kod bolova u uhu, nekoliko kapi vrlo jake rakije znalo se ukapati u uho kao dezinfekcija i privremeni anestetik.

Osim toga, rakija je bila nezamjenjiva za dezinfekciju manjih rana i uboda. Peckanje je bilo znak da „radi“. U kombinaciji s medom, češnjakom i maslinovim uljem, rakija je činila osnovu svake kućne prve pomoći.

Rakija kao digestiv i lijek za želudac

Jedna od najpoznatijih uloga rakije u svakodnevnom životu bila je ona digestiva. Nakon obilnog ručka, domaćin bi gotovo uvijek ponudio „jednu za želudac“. Mala čašica rakije zagrijava želudac i potiče cirkulaciju, što je prema narodnom vjerovanju olakšavalo probavu teške i masne hrane.

Ako bi netko pojeo nešto pokvareno ili teško probavljivo, gutljaj rakije trebao je „ubiti klice“ u želucu i ublažiti neugodu. Posebno se cijenila šljivovica, za koju se govorilo da, iako jaka, „legne na želudac“ i odmah širi osjećaj topline kroz tijelo.

Kod nadutosti, grčeva i loše probave, rakija se smatrala prvim rješenjem. Rakija je često služila i kao osnova za razne biljne tinkture – ljekovito bilje maceriralo se u rakiji kako bi se izvukla njegova ljekovita svojstva.

Travarica – ljekovita rakija od trava

Kada se govori o rakiji u kućnoj medicini, travarica zauzima posebno mjesto. Radi se o rakiji u koju su potopljene razne ljekovite trave – kadulja, ružmarin, kamilica, gospina trava, anis i mnoge druge, ovisno o receptu. Gotovo svaka obitelj imala je svoju verziju travarice, s receptom koji se prenosio generacijama.

Travarica se smatrala jednom od najljekovitijih rakija. Koristila se kod prehlade, probavnih tegoba, bolova u leđima i mišićima, ali i kao blagi sedativ. Čašica travarice prije spavanja smatrala se dobrim lijekom za smirenje i lakši san.

Danas se travarica često poslužuje kao aperitiv, ali njezina uloga u narodnoj medicini ostaje duboko ukorijenjena u tradiciji.

Lozovača – za masažu, zubobolju i dezinfekciju

Lozovača je tradicionalna rakija od grožđa i temelj mnogih drugih likera. Zbog visokog postotka alkohola, smatrala se snažnim sredstvom za dezinfekciju. Koristila se kod rana, zubobolje, masaža i obloga.

Domaća lozovača bila je posebno cijenjena, dok se industrijska često smatrala „samo za zub“. Prava domaća loza pila se u malim količinama za zdravlje, ali i koristila u raznim kućnim pripravcima.

Orahovac – ljekoviti liker od oraha

Orahovac je bio poznat kao lijek za želudac i krv. Pio se u malim količinama, najčešće nakon jela ili preventivno u jesen. Smatralo se da jača organizam i pomaže kod probavnih tegoba.

Višnjevac – slatki lijek iz bakinog kredenca

Višnjevac je bio omiljen kao desertni liker, ali i kao blagi kućni lijek. Smatralo se da jača organizam, podiže raspoloženje i pomaže kod iscrpljenosti i nesanice.

Umjerenost i nasljeđe tradicije

Sve navedene upotrebe rakije dio su narodnog nasljeđa. Rakija nije čarobni lijek, ali je bila važan saveznik u svakodnevnom životu naših predaka. Danas je pijemo iz gušta, ali u svakoj čašici ostaje trag te tradicije.

Kako bi rekli naši stari: „Uzdravlje – popij, valja se!“ 🍷

FAQ – Rakija u kućnoj medicini